Objavljene zbirke

Photobucket

"Sva moja sjećanja" prva samostalna zbirka izdana u vlastitoj nakladi 2010. godine







Ljubavlju  Ispunjena







‎"Priroda diše"; 2011; e-knjiga







Naša draga gošća Denis Kožljan kod Serđa Našim krajem Radio Pule

cursor
Pink Rose Flower
****
Nema zapisa.
MOJ BLOG
.
.
..OVO JE KUTAK GDJE OSTAVLJAM SVOJ TRAG MISLI U PISANOM OBLIKU, POEZIJE ILI PROZNIH DJELA...ALI ISTOVREMENO TO SU RIJEČI KOJE DOLAZE U POSEBNIM TRENUCIMA MOJE DUŠE, RIJEČI SUZOM NAVLAŽENE ILI OSMJEHOM UZBURKANE...PA NEKA TAKO BUDE I TRAJE DOK MOJE SRCE NE KAŽE; "BILO JE DOVOLJNO, SASVIM DOVOLJNO..."


Blog
utorak, veljača 20, 2018

MA TOOOO...BLAGO NAMA ...ova politika baca nas u očaj, u srednji vijek....političari neodgovornog ponašanja, vode brigu samo o sebi i svakog nas dana iznenađuju... Firme propadaju jer neki misle da ćemo živjeti sampo od turizma...eeeee šipak...Televizija kao medij ne daje nam ništa pametno, ako zanemarimo big brother...sve se svodi na turske sapunice i raznorazne Potrage...i nitko ništa.....svi šutimo i bojimo se...Koga???? Ne znam??? Pozdravvvvvvvvv.....CoolCoolCoolLaughing

novipocetak50 @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 19, 2018
S PRTLJAGOM OD OTUĐENJA

piše: Denis Kožljan

Kažu mi rođena sam sama na svijetu… nastavljam, ne želim umrijeti u okruženju lažnih moralista, karijerista, sotona, vračara koje često proriču mi odlazak u raj… Zar u raj? Postoji li takav vrt gdje ptice danonoćno skladaju, anđeli trubljom svaku novu zoru navješćuju. Sumnjičava sam ja dama, s perom u ruci i koferom od otuđenja.
Probudih se krvavog znoja, podbuhlog lica, ponovno u čitanje uzimam omiljenog Latinovicza. Jesmo li u nekom prokletom srodstvu ili nas samo dopala teška karma. A vračara prodikuje iz početka: “Moraš je sama odraditi kako znaš i umiješ… ti stara si duša u svijetu ovozemaljskih putnika!” Bojim se naredbe. Teško je podići se bez pomoći patera familije koji kljuca mi iznad glave, tražeći od mene čudo. Ma ja sam samo obična smrtnica kao i milijarde hodajućih ove planete. “Gdje si ti, majko iz čije sam posteljice skliznula pod tračnice augustovskog sunca?” Zašto ne poslušaš moj krik, željna sam biti voljena, a nitko , baš nitko za moje postojanje nema sekund vremena. Ne tako davno, padoh kao pokošena u Ustanovi s rešetkama. Nisu mi bile dovoljne dvije, ni tri kutije nikotina, ni whisky u kombinaciji bijelo žutih pločica. Gaziše me žohari i hiljadu buba neistraženih vrsta, a ja želim dignuti se s patosa, ponovno u opticaj staviti srce i pluća. Ne uspijevam, suze isušile moždano stanište.
Više ulicom ne susrećem poznate, nema takvih, prtljaga daje mi znakove da okrenem list matićnog ureda. Kriještim na sve živo i neživo, nervi pucaju poput staklenih perli. Opet sama. Ma fuj…koje li europske civilizacije kad svatko samo gleda svoju lisnicu. Dođe mi da povratim, da izrigam prljave strasti negdje daleko od svih tzv. “koji me vole”, a ne prepoznaju otkucaje mog bila, odmahuju rukom samo na svaki neobičan pokret. A ja prokleto inatljiva. Sanjam Filipa i njegov Povratak. Zatvaram se u kutiju zvanu “soba”, skidam sa sebe odjeću koja podsjeća na nemir i zlu kob. Dovoljna sam si u donjem rublju za početak. Posežem u ormar vadeći kolaž tempera, kist otvrdnuo u suhoći oaze stvaralaštva. Nije ni važno, slikat ću prstima, tehnikom osjećaja, povratih se u stvarnost, ne bojim se više nikoga. Ja sam sada Bog bogova, ja sam ta koja ustah od mrtvih i koristih pruženu šansu.
Majka je trenutno u mojoj blizini, pruža mi portret u boji žive vatre, a ja na platno prenosim neki novi pejzaž satkan od miomirisa biljnih i životinjskih vrsta.

 




Undecided


novipocetak50 @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 0

EVO ME OPET...NEŠTO STARIJA....ALI ISKUSNIJA...PUNO SE TOGA PROMIJENILO, U KOJEM OPSEGU VIDJET ĆEMO

 

Kiss


novipocetak50 @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 4, 2015


novipocetak50 @ 13:56 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, veljača 22, 2015
TRATINA

davno izgubljenih čežnji,
i suza umotanih u listove
vrbe, 
vjetar odnio je mjesta
gdje pisali smo 
spomenare,
a onda u snazi 
jednog vala
sve otišlo u 
nepovrat...

rađanjem novog
proljeća, 
raznježila tratina 
svoje lice,
tratinčice isplele 
vijenac ljubavi,
poljupci govorili su 
sami za se,
mi nismo više bili 
djeca...

našim koracima 
ječale su
istine davnih dana, 
kad strasti
gospodarile su 
našim tijelima,
ja tek 
obavijena crvenom svilom, 
ti poput
maslačka uzdignuo pogled 
toplih
boja, odgovor budućnosti 
znao se već onda.....



novipocetak50 @ 01:39 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, veljača 11, 2015


 

 

Uvijek drži me
i čuvaj
kao bombon
najdražeg poklona,...
kao kap vode
usred
pustinje žeđi,
drži me u kutku
svog srca,
negdje
gdje zalaziš
samo ti,
pazi me
poput izgladnjele
srne usred
zimske bjeline,
čuvaj me
od vjetra silovitih
razmjera,
od kupine oštrih
izdanaka
i ne posustaj,
i ne slušaj
ničije kritike,
samo me drži
poput žlice meda,
mazi jezikom
kao zašećerenu
trešnju,
ostaj dosljedan
svojim osjećajima,
živi onako
kako samo ti
znaš,
zadrži me i
čuvaj od napasnika
zlih namjera....

novipocetak50 @ 19:08 |Isključeno | Komentari: 0
petak, veljača 6, 2015



 

BISNO MORE

vajk je tako u sičnju
kad zabrije bura i nebo
grdo se skala,
paraju vali more zdaleka...
pak sve do meni blizu,
zemlja pati od mokrine,
brodi škapulani
u jatu veženi za kraj...

stina trpi, rasparana od
bisne pine ka škrači več
toliko dan, ni fari pojti daleko,
bolje je sisti uz ognjište
kakovu si povidati, učiniti
zbir dela ko zove na proliče...

a more, črno, zašklamano,
hinca z kraji na doprto, glave
nan nikako zdolun pognute,
gledan kroz škure zaprte, slušan
ma uši drugo ne zduraju, prekinjeni
su puti, pojila hi je napro voda,
pale se sviče, noč pomalo čeka
da pripitomi vale, skala zahlojalu
ariju pak da moren dalje na vijaz....

novipocetak50 @ 13:57 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, veljača 5, 2015



 

IMAM JEDNO IME

imam jedno ime
ispisano rosom jutra,
počešljano u ritmu
proljetnog vjetra,...
ime jedno što liječi
mi dušu, poput kapi
ledene kiše
udara o staklo
i budi moje vene
i šapuće slatke riječi,
uspavljuje u noćima
besanim,
ime samo
čudnovatog nadimka,
ime najzvučnijih
vokala s kojim oslobođena
bijah svakog straha,
tjeskobe i ostalih
napasti,
ponosim se njime,
čuvam ga u jednoj točki
mojih njedara,
ne ufam izići s njime
u javnost,
ostavljam ga da živi u meni,
da upravlja mojim radosnim
povicima i drži me u naručju
u kasnim noćnnim pomacima....

 




novipocetak50 @ 14:02 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, veljača 4, 2015


 

Jučerašnji Regional express donosi moju kolumnu  iz "Visoke u nisko" pa pročitajte

 







 




 

http://www.regionalexpress.hr/site/more/iz-visoke-u-nisko

novipocetak50 @ 15:48 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 2, 2015



 

EVO JOŠ JEDAN RAZLOG ZA MOJU SREĆU DANAS, IZAŠAO JE NOVI WEBSTILUS ZBORNIK ZA 2014-TU GODINU, a u njemu je i moje prozno djelo-kratka priča, odnosno dramski tekst pod nazivom "Jutro poslije". Ovo je uz 12 samostalnih autorskih djela i 9 - to zajedničko... Hvala urednicima na izboru moje priče.

 

 




novipocetak50 @ 22:45 |Isključeno | Komentari: 0
Slušam

***
 

VRATI ME


Vrati me Bože u dane
mog djetinjstva i maštanja
o sreći, u vrijeme kad samo
sunce je sjalo, kad imala
sam puno za reći.......

vrati me bar na tren da
na krilima snova preletim
najljepše potoke i rijeke,
da dotaknem uspomene neke....

i osjetim strasti života slobode,
i napijem se sa izvora vode,
i preskočim blatnjave puteljke,
vrati me, moj Bože, u dane
prošlog života....



VRATA RAJA

Napokon, nakon godina
teških, vremena hlada i tame
savila sam gnijezdo svoje,
otvorila vrata raja....


pa slušam samo ptica pjev,
djevojku što na harfi svira,
ništa više srce mi ne dira.....

živim, sanjam, hodam stazom
rajskog neba, znam da s
nadom za bolje sutra, živjeti
treba...

anđeli oko mene igraju i
molitvom me čuvaju, smiješak
za još ljepše sutra, na dlanu
ostavljaju....



MALE STVARI

oh, baš sam neka čudna seka
umjesto vila, love i zlatnika,
mene jednostavno vesele male
stvari....poljubac i ruža...to su moji dari...

i tako oduvijek, od malih nogu,
volim Krista, neću yogu, berem
ljubičice mirisne i plave, a u torbu
umjesto dukata i svile, stavljam
jednostavne stvari male....

pa kad kažu mi neki da budalasta
sam obična i skromna, da ništa
baš puno ne mislim na bolje sutra,
ja istima odgovor dajem." VIŠE
VOLIM, RANU ZORU I MIRISNA
ROSNA JUTRA!"




Brojač posjeta
60931
Index.hr
Nema zapisa.